[Tekst pjesme "Masni taksista"]
[Interludij]
"Bio jedna od onih [?] gdje... pritisak u Zagrebu, naročito neugodan vjetar, zvani južnjački... mediteranski, gust zrak k'o glicerin."
[Strofa 1: Nod Funk]
Pješke koracima, tup-tup, kaj si glup?
Nisi znao da je zagrebački taksi stvarno skup
Ali ovaj je, bio poseban, sam poslije dva
U noći vozio je do, točke B od točke A
I odostraga s dvosjeda, virilo je lice
Nekog lika koji je valjda isto patio od nesanice
On je, izvuk'o novčanik i platio
Vožnju dok je taksist, malo stiš'o radio
Prvo kaj bi rek'o da ga krenem opisivat
Nije bio nalik onom iz Scorsese-vog filma
Sasvim drukčiji, diskretan, izgleda kao tema
Kazališne predstave kaj nema jasan završetak
Svjetla su okrugla, stara oker buba
Mjesto bora za svježinu stoji mala disko kugla
Svirao je "Downtown train" od Tom Waits-a
Skrenuo je na Savsku iz smjera Črnomerca
[Interludij]
"Pred križom zaustavi se auto. Otvori [?], iz auta izlazi jedan mlad čovjek, gleda lijevo i desno, pregleda... u svakom slučaju javio se [?]. Čovjek može biti pod pratnjom ili ne pod pratnjom. Jesam ja bio pod pratnjom?"
[Strofa 2: Nod Funk]
Otvorio sam vrata sjeo se na sjedalo
Nisam ništa rek'o, ali ništa nije trebalo
To je sreća, jer sjeo sam bez cilja
Da me pit'o kamo treba morao bi lagat i izmišljat
To se zove ista frekva, kuži se i izdaleka
Premda je zamagljeno i sve od dima cigareta
Posao je takav da, nema spavanja
Nema dana kad se nije predozir'o kavama
Nema putnika koji nije mog'o ne primijetit
Nešto, da bi rek'o da je jako bitno, ne bi
Ćaskanje i pritisak, tapkanje po prozoru
Skini kapu, salutiraj, dosada na obzoru
A s obzirom na tempo rada svih ovih godina
Podočnjaci se istaknu kad koluta očima
Gunđanje i ljudi su zapetljani u čvor
(Ufff) Šta je spor ovaj semafor
[Interludij]
"I sjeo je u taksi i vozimo, dakle, Ribnjakom do [?]. Pokazalo se da šofer koji sjedi u taksiju, vidim da me pozna... Dobričina, polupijan, polutrijezan..."
[Strofa 3: Nod Funk]
Družimo se među sobom, ali opet
Lagao bih kad bi rek'o da ne kužim mizantrope
Zato i zavidim mojem čovjeku jer vozi
Po svom, sve dok živci ne dožive lom
I sve dok, masni taksista bude im'o želje za
Vozit kola prije neg' su hrpa starog željeza
Do tada, brija k'o Mach 3, samo vozimo
Ne dvojicu u bolnicu, ej, stisni kočnicu
Pa nismo u Marseille-u neg' na Teslinoj
Zavidni pješaci žele nam pokvarit ovaj lijepi stroj
Kažu da taksisti imaju lud pregled
Poznaju sve ceste i unaprijed znaju kretnje
S mojim to vozačem baš i nije bilo očito
Prije bi se reklo da je vozio kaotično
Lunarno orijentiran, ne zatvara opne
A do kada? Dok se boje ne rastope
[Interludij]
"Vidim da sam na [?], da nije dobro. Da sjedim u kolima gdje me šofer poznaje. I šta da radim? Da se skinem? Da idem pješke? Da tražim novi taksi? Jebiga... Tri su sata prošla i produžim dalje. Djelovao je na mene svojim mirom, čudnim mirom. Mi smo se rastali, a poslije se nismo više nikad sreli."